Ovaj dan stradanja je velika tajna nad kojom je, kako kažu mudri ljudi, najpametnije ćutati. Kaže jedna pesma neka umukne svako telo čovečije jer Onaj kroz Koga je stvoren ovaj svijet došao je u ovaj svijet, učinio svima veliku i neizrecivu milost a ljudi su na to odgovorili tako što su Ga šamarali, pljuvali, nepravedno osudili i na krst razapeli. On je, spasonosno za nas, voljom Oca nebeskog i silom Duha Svetoga podignut i vaskrsao je u treći dan. Ovog dana, na petak, nastala je velika tišina, velika tuga, veliki mrak, velika žalost i velika strahota. Ljudi koji su se nadali u Njega imali su osjećaj da gube i posljednju nadu. Pod krstom je ostao samo jedan od učenika i nekoliko žena među kojima je bila i Hristova Majka. Svi su se razbježali, svi su u sebe pustili neizrecivi strah. To je dan u koji je čovjek učinio najveći zločin, a kada god čovjek čini zločin on ga najviše učini sebi. Bog u Koga mi vjerujemo, braćo i sestre, je takav Bog da kada su Ga ljudi kojima je samo dobro činio razapeli, raširio je ruke na krstu i obraćajući se Svom Ocu nebeskom, moljeći za one koji Ga razapinju, govorio Oče oprosti im jer ne znaju šta rade! Zaista nisu znali šta rade. Mi ovdje u ovoj noći, treba da se naučimo da ne znamo šta radimo i da On uvijek zna šta radi, da On uvijek čini samo što je dobro za nas, da uvijek čini jedno te isto milost, milost i milost. Neizreciva je milost Njegova, zato je pametno ćutati na ovaj dan, ali kada smo se već sabrali treba da kažemo kako je neizreciva milost Božija. Sa druge strane je neopisiva ljudska glupost i u toj našoj nesreći neopisivosti ljudske gluposti imamo veliku sreću što je neizreciva milost Božija. Zato, draga braćo i sestre, sada kada pristupate da celivate ikonu-plaštanicu koja izobražava Njegovo pogrebenje i Njegovo pogrebeno tjelo, pokušajte da shvatite koliko smo mi ljudi slabi i grešni a koliko je Bog Blag, Milostiv i Dobar. Kada to shvatimo onda ćemo kao Petar zaplakati duboko u sebi i onda će nas on pomilovati kao što je pomilovao Petra. Iako Ga se Petar tri puta odrekao u ovoj noći, Gospod ga je opet primio i rekao mu da ga voli. I tako biva sa svakim od nas, draga braćo i sestre, koliko god sagriješili, pogriješili, nešto nepravedno učinili, i kada nakon toga krenemo otvorenim srcem i svim svojim bićem prema Njemu, On će nas uvijek prihvatiti. Da li je opisiva tolika milost? Ne, nije opisiva ali je možemo osjetiti u svom životu.