Draga braćo i sestre, ovo je jedna od priča koje nam govore kako je Milostiv, kako je Dobar, kako je Predusretljiv naš Bog. Priče nam govore nam o tome kako je Bog došao u ovaj svijet da svaki čovjek koji povjeruje u Njega bude spasen. Govore nam o tome kako Bog ne zaboravlja nikoga. Iz čega mi to vidimo, draga braćo i sestre? Prolazio je Isus kroz Jerihon, kada se spustite iz Jerusalima onda dođete u jednu dolinu koja je prelijepa, bogata, zelena i u toj dolini je mali grad Jerihon. U tome gradu čuli su ljudi za Velikog Učitelja i tiskali se oko Njega. U tome gradu, kao i u svakome gradu do dana današnjeg, živio je jedan griješnik, jedan carinik. Carinici su bili na lošem glasu, kao ljudi koji ne mogu da odole iskušenju srebroljublja ili novca. Oni se nalaze na nezahvalnim pozicijama i ljudi hoće uvijek da im se dodvore da bi pronijeli nešto što nije dozvoljeno i carinici izlazeći u susret tim ljudima čine bezakonje, a ako ljudi ne žele da im daju onda ih kažnjavaju i tako ponovo čine bezakonje. Takav čovjek, grešnik, čuo je da dolazi neki Učitelj Koji može biti Spasitelj. Dok su se svi ljudi tiskali oko Njega, carinik se popeo na jednu divlju smokvu, jer je bio maloga rasta. Zašto se popeo na divlju smokvu? Da može da vidjeti Hrista. Zakej hoće da Ga vidi. Ono što je za nas važnije, braćo i sestre, Hristos Koga su okružili ljudi vidi Zakeja, vidi posljednjega u smokvi i vidi njegov trud i napor da nađe Njega, Spasitelja. Od svih tih ljudi On se obraća njemu cariniku, kaže mu Zakeju, siđi brzo, danas Mi valja biti u domu tvome. Zakej siđe brzo i ugosti Spasitelja. Svi ljudi bijahu razočarani i govorahu među sobom da kada bi Hristos bio Onaj kako se govori da jeste, On ne bi ušao u kuću tako grešnoga čovjeka. U toj kući događa se veliko i veličanstveno čudo, Zakej, kome je novac bio sve, koji je čitav svoj život posvetio tome da samo novac zarađuje, u jednom trenutku je shvatio da novac nije sve i tražio je spas. Kada je vidio Hristovo lice, Njegove oči, Njegovu ljubav, kada je čuo Njegov glas rekao je Gospode, pola svoga imanja daću siromasima i ako koga oštetih vratiću četvorostruko. Hristos mu nije rekao Sada uradi to što si rekao, jer to na kraju krajeva i nije bitno, nego kaže danas dođe spasenje domu ovome, danas dođe spasenje tom čovjeku zato što su se njegov um, njegova duša i njegovo srce preobratili, preusmjerili. On više nije bio usmjeren da stiče samo zemaljsko dobro nego da stiče i ono duhovno, nebesko i vječno. Zato je došlo spasenje njeogovom domu. A oni koji su govorili ušao je kod griješnoga čovjeka, jede sa griješnicima i on je griješan su samo napravili još jednu grešku u životu. Zato, braćo i sestre, da se, ako možemo naučimo da Hristos voli svakoga čovjeka, onoga posljednjega kao i prvoga, onoga najmanjeg kao i velikoga, onoga bogatoga kao i siromašnoga. Hristos ne pravi razliku. On hoće da i mi ličimo na Zakeja, da i mi Njega potražimo, da se i mi popnemo na divlju smokvu i da probamo vidjeti gdje je spas, gdje je Spasitelj, ko je Spasitelj. Potrebno je da i mi nešto napravimo u tom pogledu. I danas u ovom hramu, svako od vas, braćo i sestre, je na neki način Zakej, svako od vas gleda i traži spasenje i želi da čuje one riječi dođi, danas hoću da budem u tvom domu, danas hoću da budem u tvome srcu, pripremi svoje srce za mene, doći ću, bez obzira da li si carinik, radnik, inženjer, da li si muško ili žensko, da li si grešan ili pravedan, doći ću u tvoj dom samo ako ti to želiš i donijeću spasenje domu tvome. Eto, braćo i sestre, šta nam poručuje današnje Jevanđelje, samo je potrebno da mi iz dubine duše i srca poželimo i zatražimo Boga, amin Bože da tako bude.