DIJALOZI

Pozdrav episkopa Grigorija papi Franji u Sarajevu

Tokom ekumenskog i međureligijskog susreta u Franjevačkom međunarodnom studentskom centru u Sarajevu, 6. juna 2015. godine, Episkop zahumsko-hercegovački i primorski g. Grigorije uputio je sljedeći pozdrav papi Franji:

Vaša Svetosti, dozvolite mi da Vas kao episkop Pravoslavne Crkve pozdravim jevanđelskim pozdravom – „Blagosloven je koji dolazi u ime Gospodnje!“ Došli ste u Bosnu i Hercegovinu i njenu prestonicu, grad Sarajevo, zato što jednoj stradalnoj i napaćenoj zemlji želite da date podršku da se ponovo uspravi i da pronađe svoje ljudsko lice. Sarajevo u kojem ste danas i Mostar u kojem Vas očekujemo jesu gradovi koji podsjećaju na Jerusalim po tome što su mjesta stradanja, a istinska stradanja najava su Vaskrsenja. Zato je Vaš dolazak veliko ohrabrenje i utjeha ponajprije bosansko-hercegovačkim katolicima kojima dolazite kao arhipastir.

Mi, pak, pravoslavni hrišćani u susretu sa Vama osjećamo ne manju radost što kao poglavar sestrinske nam Crkve i Episkop Rima posjećujete našu zemlju. Donosite nam blagoslov Rimske katedre, jedne od najdrevnijih i najslavnijih Crkava. Donosite nam blagoslov svetih rimskih mučenika postradalih u Koloseumu i širom antičkog Rima, čija je krv postala sjeme iz kojeg su iznikli mnogi hrišćani.

Hrišćani ove zemlje zajedno sa hrišćanima čitavog svijeta s radošću primaju autentične svjedoke Jevanđelja, a imali smo više prilika da se uvjerimo da ste Vi jedan od njih. Vi svjedočite da savremeni čovjek koji je obremenjen iskušenjima našeg doba, čezne za slobodom i ljubavlju koje su duboko pohranjene upravo u riznici Crkve Hristove. Na nama je odgovornost hoćemo li ih otuda pružiti svijetu ili pak stajati tvrdo na crkvenim vratima ne puštajući da im iko priđe, a time i sebe lišiti njihove blagotvornosti. Crkvi su neophodni proroci – osvjedočeni ljudi puni Duha Svetoga, koji će hrabro ukazivati na nedostatke i upućivati na Istinu. Zato sa radošću i odobravanjem pratimo svaki Vaš poduhvat u kojem se postavljate proročki u odnosu na svijet i još više u odnosu na samu Crkvu.

Kao što znate, mi smo, hvala Bogu, prije ravno dvadeset godina izašli iz poslednjeg rata (a nijedan prijašnji nije nas mimoišao ostavivši duboke i neiscjeljene rane), ali još uvijek pričamo o njemu kao da se juče završio. Razumljivo, jer rat donosi nesreću, ubistva, svireposti i to uvijek onih najmanjih i najnedužnijih ljudi, a ubica i žrtava ima na svim stranama. Međutim, nas djecu Crkve Božje posebno treba da brine, a i sramoti, činjenica da su kod nas hrišćani ubijali i hrišćane i nehrišćane, pa je stoga ova zemlja još od Drugog svjetskog rat puna grobova, jama, porušenih crkava i manastira.

Naš veliki književnik i nobelovac Ivo Andrić na početku prošloga vijeka izrekao je strašnu karakteristiku ove zemlje: „Bosna je zemlja mržnje i straha“. Jer je, kako kaže, činjenica da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima nesvjesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama.

S druge strane, istina je i to da kada prestane zveket oružja i zamuknu ratni pokliči, mi nastavljamo da živimo u miru poštujući jedni druge. U toj neobjašnjivoj stvarnosti Bosna i Hercegovina može biti čudesno lijepa i gotovo neopisiva zemlja. Zaista, mnogo toga divnog i originalno bosansko-hercegovačkog nastalo je upravo prožimanjem različitih kultura, religija i naroda koji ovđe žive. Međutim, taj uzajamni suživot u miru i poštovanju posle ovog poslednjeg rata još nismo sasvim postigli, i baš u tome očekujemo i Vašu pomoć. Želimo da nas utvrdite u našem uvjerenju da se čovjeka dostojni odnosi između različitih nacija i vjera moraju zasnivati na uzajamnom poštovanju i iskrenom saosjećanju. Da moramo uložiti dodatni napor da razvijemo osjećanja povjerenja, simpatije i naklonosti. I, konačno, da zajednički život može postojati samo u Istini.

Želeći Vam iskrenu dobrodošlicu, volio bih da se potrudimo da sa ljubavlju svi zajedno sagledamo ovu mnogonapaćenu zemlju ne samo onakvom kakva trenutno jeste, nego onakvom kakvom bi ona uz Božji blagoslov, Vašu i našu pomoć sutra mogla biti.