BESJEDE

Besjeda Episkopa Grigorija na praznik Svetoga arhangela Gavrila u manastiru Miholjske Prevlake

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Dragi Visokopreosvećeni Mitropolite Joanikije, dragi u Hristu brate i saslužitelju Jovane, draga braćo i sestre, danas je čudesni praznik kada slavimo Svetoga arhangela Gavrila, praznik na koji smo pročitali ovo Jevanđelje koje nas opominje na jedan nevjerovatan i, za nas ljude, nepojmljiv događaj o kome govori sâm Gospod, upozoravajući svoje učenike, a preko njih i sve nas. Kaže Gospod učenicima vidjeh Satanu gdje pade sa neba. Kao što rekoh, braćo i sestre, taj događaj u koji svi mi vjerujemo, jer vjerujemo u Jevanđelje, vjerujemo Gospodu, zbio se u neposrednoj blizini Božijoj. Onaj koji je bio sav obučen u svjetlost i obdaren svjetlošću, da služi kao svjetlost, pogordio se i pao je, i mnoge slabe je zaveo, a očigledno je bio uticajan jer je bio anđeoski šef. Kao što uvijek biva – mnogi nisu pali. Među tim mnogima koji nisu pali su nama najpoznatiji arhangeli Mihailo i Gavrilo i drugi arhangeli, koji su, po predanju, hrabro stali i ohrabrili sve one zbunjene i tako spasili čitav angelski svijet. Ono što je važno da danas naučimo, draga braćo i sestre, i što smo mogli da čujemo u Apostolu, jeste čudesna riječ koja kaže šta je čovjek da ga se opominješ Gospode i onda dodaje učinio si ga privremeno manjim od anđela. Ovdje se govori o tome da je Sin Božiji, od onog samog prestola Božijeg, od Oca Nebeskog i Duha Svetoga, došao u ovaj svijet i postao čovjek, do te mjere unizio Sebe da bi, kako kažu Sveti oci, uzvisio čovjeka i sjeo sa desne strane Oca u carstvu nebeskom. Zato je, braćo i sestre, za sve nas hrišćane važno da se uvijek sjećamo te drame spasenja. Dok gledam vaša lica od jutros i lica nas sveštenika, ovdje na ovoj Božanskoj Liturgiji, sjetim se riječi blažene uspomene Vladike Atanasija koji je govori pogledaj ljude na liturgiji kako se na njihovim licima zbiva drama spasenja. Okolo je sve svijetlo, sve je lijepo, sve je čudesno i more i planine i sunce i nebo ali mi stojimo ovdje jer nas interesuje nešto još više od toga, interesuje nas naše spasenje i zato se na našim licima, u našim srcima, u našim dušama odvija ta drama, neprestana drama, neprestana borba, neprestana briga da nam se ne dogodi da nas neki šef, kao Satana one koji su bili oko njega ili ispod njega, prevari i da ne odemo u najkrajnju tamu nebića i nepostojanja. Zato nam je toliko važna ta čudesna jevanđeoska riječ koja kaže šta je čovjek da ga se opominješ a onda nas obavještava da je Sin Božiji postao Sin Čovječiji i da smo svi mi pozvani da budemo sinovi Božiji, da budemo djeca Božija. Sa druge strane, svjesni smo koliko smo niži od anđela, koliko ne ispunjavamo riječi koje smo danas čuli da On sluge svoje čini plamenom ognjenim. Ko je od nas jutros plamen ognjeni, ko od nas gori Duhom Svetim? Malo ko. Najvjerovatnije neko koga uopšte ne poznajemo, nego koga nipodaštavamo, neko koga ne vidimo. Zato smo ovdje došli, braćo i sestre, da primimo Duha Svetoga, da se podsjetimo na to na šta smo pozvani, da se podsjetimo na veliki pad Satanin. Zašto u današnjem Jevanđelju govori Gospod učenicima o padu Satane? Zato što učenici kažu Gospodu šta su dostigli i duhovi nam se pokoravaju a On im kaže da ne treba tim da se uzdižu, Satana je pao, nego treba da se raduju prije svega što su imena njihova upisana u knjigu života.

Danas se krstilo ovo mladunče, dijete Lazar i upisuje se u knjigu života, u knjigu besmrtnosti. Kakva je to i kolika je to, braćo i sestre, milost Božija. Gledajte, svako od nas je upisan u tu knjigu, međutim, nemojte da se pogordimo ako nam se neko ili nešto pokorava, ili duhovi čak, ili ako se ne plašimo, ako smo hrabri, jedino čime možemo da se hvalimo u ovom svijetu, ako to dostignemo, je da se smirimo pred Bogom, i da budemo uspravni kao što su bili sveti arhangeli, među kojima je onaj koga danas ovdje, tako svečano, slavimo. Treba da istovremeno imamo tu svijest da je nas ljude Gospod, koji je privremeno unizio sebe, uzdigao da budemo veći od anđela, jer se obukao u naše tijelo i osvetio ga, i prosvetio ga, i uznio ga na nebesa.

Zato smo, braćo i sestre, danas ovdje okupljeni oko našeg Mitropolita, zato smo na ovom mjestu gdje se najradije sjećamo našeg pokojnog Mitropolita Amfilohija, koji nas je ovdje sabirao i koji je toliko čeznuo da ovdje izgradi ovu crkvu. Često slušamo, poslije njegove smrti, kako je bio mudar, kako je bio pametan, kako je bio hrabar i nijedna od tih riječi nije netačna, ali ono što zaboravljamo, što je za njega bilo najvažnije, nikada se u dobru nije ponio niti u zlu ponizio. To je, braćo i sestre, drama spasenja, da se u dobru ne poneseš, kako kaže narodna mudrost, a da se u zlu ne poniziš. To je poruka Svetoga arhangela i svih angela i arhangela koji služe pred prestolom Božijim. Oni su u zlu nisu ponizili i nisu pošli za onim koji je počeo da sije zlo oko sebe i do dana današnjeg pokušava, nego su u tom zlu ostali neponiženi, uspravni, čisti. Ali u dobru se ne ponesi – nemoj da misliš ako ti se pokoravaju duhovi da je to važnije od toga što je Sin Božiji došao u ovaj svijet i bio raspet za nas i radi našega spasenja.

Eto, braćo i sestre, zašto slavimo Svetoga arhangela Gavrila i svete arhangele, eto zašto slavimo uvijek i na svakom mjestu Gospoda Spasitelja našeg, eto razloga da u ovom trenutku sa vaših lica nestane potištenost, nego da otvorite svoje srce za blagodat Božiju. A otkud nam potištenost kada dolazimo u crkvu, braćo i sestre? Zato što smo svjesni koliko smo puta pali, zato što smo svjesni koliko smo puta sebe ponizili i svoje ljudsko dostojanstvo i koliko smo puta u tami neznanja krenuli za onim koji sije tamu?! Ali uvijek i iznova, kada dođemo u crkvu i stanemo pred presto Božiji, sjećamo se da je Hristos došao da spase svakoga od nas i da svako ko vjeruje u Njega ne pogine nego da ima život vječni. U tom trenutku se razbija svaka tuga, svaka briga, nemoć i u nas ulazi radost spasenja. Ne od ljepote mora, od ljepote planina, nego od ljepote, miline i topline Duha Svetoga.

Neka vas Gospod blagoslovi! Zahvaljujemo se Njemu na ovom divnom danu i blagoslovu da služimo na ovom čudesnom mjestu sa našim Mitropolitom i sa našim sveštenicima i sa našim dragim Vladikom koji nam uvijek donosi toplinu mučeničkih kostiju iz mučeničkog i Svetog Jasenovca. Hvala vam puno, braćo i sestre, i od ovog trenutka, kako ulazimo u službu Božiju, više se otvarajte za svjetlost i za radost a ostavljajte iza sebe svaku životnu brigu i svaku životnu brigu sada odbacimo. Amin.