U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, današnje Jevanđelje govori nam nešto veoma bitno, kao i svaki put kada nam govori Jevanđelje. Danas ću pokušati da usmjerim vašu pažnju na jednu riječ, na jedan momenat, na nešto što je vrlo važno za nas u Jevanđelju i u našem životu hrišćanskom. Taj momenat glasi dovedite Mi ga ovamo. Kada dijete ne sluša majku ili oca, pa otac kaže dođi ovamo, dođi, stani ispred mene, i onda mu kaže, otac ili majka, blagim i toplim riječima nemoj sine to da radiš, i onda dijete postaje poslušno i sve poslušnije i poslušnije.
A zašto je to tako, braćo i sestre? Postoji jedna velika istina i tajna, koju mi često zaboravimo u odnosu prema našem Bogu a to je da smo mi stvoreni prema Njegovom liku, i stvoreni smo tako, sa toliko Njegove ljubavi, da može da Mu se upodobljavamo, da možemo da ličimo na Njega, da možemo, iz dana u dan, sve više i više, da budemo kao On. Ako ste nekada gledali ljude koji žive zajedno, npr. muža i ženu, ako se vole, počnu da liče jedno na drugo, ne fizički po crtama lica, jer je to nemoguće, nego nekako vidimo da liče. Ako čovjek ima neku životinju, bilo da je domaća životinja, krava, tele, konj, ako ima kućnog ljubimca, psa ili mačku, vremenom, nekim čudesnim čudom a sve zbog toga što je Bog tako stvorio da mi možemo da ličimo na Boga a na nas sve oko nas, te životinje počinju da liče na svoje vlasnike.
Međutim, ovdje imamo jedan događaj, koji nam još više to otkriva. Apostoli kažu zašto ga mi ne mogosmo iscjeliti. I na to bi On, po mjerilima ljudi, trebalo da kaže pa, ne možete vi, vi ste ljudi a Ja sam Bog, ne, On kaže zato što ste malovjerni, zato što se još niste dovoljno otvorili za Mene, zato što još dovoljno ne ličite na Mene. A kako ćemo ličiti na Njega? Zamislite, šta On kaže ako imate vjere koliko i zrno gorušičino. Zrno gorušičino je triput manje od zrna pšeničinog. Kaže ako imate vjere koliko zrno gorušičino moći ćete da kažete ovoj gori pređi i onda će preći. Ako i toliko prostora ostavimo da On uđe u naše srce, onda ćemo ličiti na Njega i moći ćemo da iscjeljujemo jedni druge.
Zato je ova riječ za mene toliko važna i o njoj razmišljam cijeloga ovoga jutra. Šta mi radimo, braćo i sestre, kada dođemo u Crkvu? Kao kada roditelj pozove svoje dijete i sa njim razgovara o nečemu važnom, tako i mi kada idemo u Crkvu, mi dolazimo pred Oca, pred Boga, pred Hrista, ištemo Duha Svetoga i tako hoćemo da se upodobimo Bogu, da ličimo na Boga, da budemo Božiji, da budemo hrišćani. To ne znači samo kada kažemo kršten sam, krstim se sa tri prsta, slavim slavu, biti hrišćanin znači upodobljavati se Bogu. Zašto je opasno kada to zaboravimo? Opasno je zato, braćo i sestre, što kada se ne upodobljavamo Bogu, mi se upodobljavamo raznim drugim stvarima, upodobljavamo se ljudima, ovakvim i onakvim, upodobljavamo se onima koji su iznad nas, šefovima, ministrima, predsjednicima koji su samo obični ljudi. Upodobljavamo se svojim slabostima ako se ne upodobljavamo Hristu, a kao što znamo naše slabosti su mnogobrojne i snažne i moćne i vuku nas, kao neki magnet nadole. Ako se upodobljavamo Hristu, naše žudnje se preobražavaju, naše želje se preobražavaju, one se ne guše. Ne činimo kao što je Buda govorio, da nam je najbolje da se ne mičemo, da ostanemo u nirvani, jer nas žudnje ubijaju. Mi imamo jednu žudnju da se upodobimo Bogu, to treba da bude naš put a ako ne izaberemo taj put onda će nas žudnje voditi lijevo i desno i kao što kaže današnje Jevanđelje padaćemo u vatru i u vodu.
Tada ćemo biti najsličniji mjesečarima. Mjesečar je čovjek, kao što znamo, nesrećan, ne svojom krivicom nego, iz Bog zna kojih razloga, koji noću ustaje i ne zna kuda ide, može da padne sa balkona, može da padne u vatru, može da ode u vodu, jer je potpuno nesvjestan. Zato je, braćo i sestre, danas važno, kada ste došli u Crkvu, da razumijemo da smo došli da gledamo Lice Božije i da sve naše žudnje usmjerimo na jedan put i pravac, da ličimo na Njega. Kada se to dogodi onda će nam se i duhovi pokoravati, zli duhovi, onda će nam se i naše želje pokoravati a neće nas porobljavati. Daj Bože da tako bude, amin, Bože.